Na vrlo velikoj parceli arhitektura se može raširiti: porodica se, zajedno sa arhitektom Andrejem Kalamarom, odlučila za prizemnicu sa većim vanjskim prostorima, kojim se kreiraju različiti uslovi za rad, uživanje i igru napolju.
“Pored veličine same parcele, pri odluci o kompoziciji ključna je bila odlučnost stanara kuće, da svoj stambeni ambijent okrenu prema otvorenem polju i da omoguće srnama da ponekad provire u njihove spavaone,” govori arhitekta. Kuću je formirao u zmijolikoj osnovi, tako da njena unutrašnja logika sledi prirodnim uslovima oko parcele: šuma na severu nudi pribežište mirnijim spavaonama, dok se dnevni prostori beskompromisno otvaraju prema travnjacima na jugu. “oba ambijenta se sreću u dnevnom boravku, a tu se združuju obe energije – spokojstvo hladne šume i toplina travnjaka.
Kuća je kao traka na koju su nanizane funkcije u najboljem očekivanom redosledu: ulazna pergola kao reinterpretacija kukuružnjaka – koša čini okvir kroz koji stupamo u životni prostor porodice; tu počinje njihov dom. Pored servisnih prostorija, prolazimo u veliki dnevno-radni prostor; sledi krivina prema severu u veliki garderobni hodnik, koji služi kao foaje za spavaone i sanitarne prostorije.
Spavaone, od divlje prirode, deli mentalna barijera – hodnik sa arkadama, a prema jugu se kuća potpuno otvara i skoro celu godinu hvata toplinu sunca.
Kuća ima ugrađene pasivne i aktivne energetske sisteme, tako da su troškovi energije očekivano niski. “Investitor sa velikim interesom provjerava fizikalne parametre kuće, ovisno od različitih vanjskih i unutrašnjih uticaja, tako da nam, na neki način svima služi kao laboratorij građevniske fizike i energetskih sistema,” još dodaje arhitekta.
Arhitektura: Andrej Kalamar, Studio Kalamar
Fotografije: Miran Kambič
